Liječenje HPV infekcije

Učestalost spolno prenosivih infekcija je visoka bez obzira na mogućnost uspješne dijagnostike i liječenja. Najugroženija je populacija spolno aktivnih osoba mlađih od 25 godina, koja čini 60% oboljelih. Mladi ljudi češće imaju više partnera, a skloni su neredovitoj uporabi mjera zaštite (neprimjena barijernih metoda, kondom), pri čemu su osobe ženskog spola zbog bioloških karakteristika sklonije infekciji.

Način prijenosa HPV infekcije

Spolno prenosive infekcije većinom se prenose spolnim odnosom. Označavaju prisutnost potencijalnog uzročnika u organizmu, a time i mogućnost prenošenja infekcije na seksualnog partnera. Velika mobilnost današnje populacije pridonosi proširenosti uzročnika. Uzročnici tih infekcija mogu biti bakterije (Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, Treponema pallidum, Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis), paraziti (svrab, stidne uši), protozoi (Trichominas vaginalis) i virusi kao humani papillomavirus, virus hepatitisa B, herpes simplex, HIV (virus humane imunodeficijencije) koji od svih uzročnika nosi najozbiljnije posljedice.

Infekcija humanim papilomavirusom (HPV) danas je najčešća virusom uzrokovana spolno prenosiva infekcija. Taj virus ima visoki afinitet za pločasti epitel i razmnožava se u terminalno diferenciranim epitelnim stanicama. Danas je poznato oko 150 vrsta HPV, od kojih su 40 vrsta uzročnici infekcija u genitalnoj regiji, a samo neki genotipovi imaju maligni potencijal.

Zbog mikrotrauma kože i sluznice za vrijeme genitalnog kontakta lakše dolazi do infekcije bazalnog sloja višeslojnog pločastog epitela genitalnog trakta, gdje se virus razmnožava i remeti normalni stanični ciklus. Većina osoba nije svjesna da su nosioci HPV-a i da virus može prenijeti svom spolnom partneru, dakle, najčešće se radi o prolaznoj infekciji. Smatra se da gotovo svaka seksualno aktivna osoba, muškarci i žene, nekad tijekom života dobije HPV infekciju. Imunosni odgovor našeg organizma prepoznaje strane agense i bori se protiv njih, pa 90% HPV infekcija naš organizam svlada u roku dvije godine i osoba nikada nema klinički vidljivih simptoma. No u nekih osoba HPV infekcija može uzrokovati anogenitalne bradavice ili druge promjene. Nema dijagnostičke metode koja može sa sigurnošću ustanoviti koja će osoba razviti klinički vidljive promjene.

Posljedice infekcije

Najozbiljnija posljedica trajne infekcije onkogenim tipovima humanog papiloma virusa je karcinom vrata maternice kojem prethodi premaligna lezija određenog stupnja (CIN- intraepitelna neoplazija vrata maternice). Osoba najčešće nema nikakvih tegoba dok karcinom nije uznapredovao. Osnovna metoda detektiranja promjena na grlu vrata maternice je redoviti probir PAPA testiranjem (za žene) prema preporukama ginekologa. Karcinom vrata maternice može se razviti godinama i desetljećima nakon HPV infekcije. Iako puno rjeđe, HPV je uzročnik i respiratorne papilomatoze, ali i karcinoma vulve, vagine, penisa i anusa.

Simptomi

Velik broj oboljelih nema jasnih simptoma bolesti, no danas imamo na raspolaganju dijagnostičke metode uglavnom bazirane na metodama molekularne biologije koje nam omogućavaju brzu i jednostavnu identifikaciju uzročnika, nakon čega slijedi primjereno liječenje. Anogenitalne bradavice se na koži i sluznici anogenitalne regije najčešće pojave nekoliko tjedana ili mjeseci nakon infekcije. Ne uzrokuju nikakve tegobe, osim ovisno o veličini ili lokalizaciji rijetko svrbež ili bol. Dijagnosticiraju se kliničkim pregledom anogenitalne regije (šiljasti ili ravni kondilomi i drugo). Ako se ne liječe, bradavice se mogu povećavati u broju i veličini, ostati iste ili nestati. U 10-20% slučajeva šiljastih kondiloma može se ustanoviti i prisutnost tipa HPV- a visokog rizika, a ravni kondilomi su najčešće uzrokovani tipovima virusa visokog malignog potencijala. Za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje genitalnih infekcija uzrokovanih humanim papiloma virusom, što ujedno znači i povećanu mogućnost ponovne pojave bolesti (recidiv). Recidivi su osobito česti u prva tri mjeseca po završenom liječenju.

Koje su metode liječenja?

Metode liječenja koje primjenjujemo mogu biti destruktivne metode (ekskohleacija, krioterapija, elektrokauterizacija) kojima prethodi primjena lokalnog anestetika ili primjena imunomodulatornih pripravaka. Odluka koja će metoda biti provedena ovisi o proširenosti bolesti, kliničkoj slici te dogovoru terapeuta i pacijenta. Navedene metode liječenja često se kombiniraju. Postupak liječenja se ponavlja u više navrata, s naglaskom da je primjena destruktivnih metoda često jednokratna i vodi brzoj i učinkovitoj terapiji vidljivih lezija. Liječenjem uklanjamo vidljive promjene na koži i sluznicama, čime nastojimo smanjiti širenje promjena i značajno smanjiti mogućnost infekcije partnera oboljele osobe. Dobra suradnja pacijenta i provođenje terapije prema uputama vodi ka boljem uspjehu liječenja.

Osim vidljivih promjena, uz pomoć metode peniskopije, odnosno kolposkopije moguće je ustanoviti prisutnost supkliničke HPV infekcije. Za sada prema dostupnoj literaturi nema jedinstvenih preporuka i stavova za liječenje te faze bolesti. Latentna infekcija pak razumijeva nepostojanje vidljivih promjena na koži i sluznicama, nego prisutnost virusa u tkivu, a dijagnoza se postavlja nakon dokaza prisutnosti HPV DNA u tkivu. Ako žena ima detektiranu HPV infekciju, u 40-60% njenih muških partnera moguće je ustanoviti znakove iste infekcije.

Testovi za dijagnostiku HPV infekcije daju nam podatke o zaraženosti genotipovima HPV visokog rizika za razvoj maligne bolesti cerviksa  odnosno niskog rizika koji izazivaju anogenitalne bradavice. Jedna osoba često bude zaražena sa više tipova HPV.

Prevencija HPV infekcije

Prevencija HPV infekcije je odgovorno spolno ponašanje svih dobnih skupina, a osobito adolescenata te program cijepljenja primjenom cjepiva protiv HPV tipa 6,11,16 i 18. Naime, HPV tipa 6 i 11 odgovorni su za 90% slučajeva anogenitalnih bradavica u oba spola, a HPV tipa 16 i 18 za više od 70% slučajeva raka vrata maternice. Cjepivo ima isključivo preventivnu, a ne terapijsku ulogu, dakle nije namijenjeno liječenju. Cijepljenje značajno smanjuje rizik od pojave anogenitalnih bradavica uzrokovanih humanim papilomavirusom u oba spola, displazije vrata maternice i displazijskih lezija na stidnici i rodnici, i najvažnije, smanjuje rizik od pojave raka vrata maternice.